
Subota ujutru, dan koji najviše volim, jer nekako tog dana mogu da se naspavam kao strvina. I ove bi bilo tako da nisam zaboravio da isključim hebeni mobilni telefon. Negde oko pola 9 zazvoni skot, ja poskočim kao da je neko zapalio kuću. Prvo sam u mislima opsovao sebe što sam zaboravio da ga isključim, a posle sam opsovao i onog ko tako rano zove subotom:
- Halo!!! – proderem se u slušalicu ja nervozno.
- Dobar dan.
- Dobarr dannnnnnn!
- Da li vama fale pločice? – upita me glas preko telefona.
- Jok, meni fale daske. – i … spustim slušalicu.
Aj’ sad pa zaspi ako možeš dalje, vrtim se ja po krevetu i psujem i telefon i sve. Upalim TV a ono subotnje smaranje. Šta ću, ustanem i ponovo uključim telefon koji sam odmah posle poziva bio isključio. Samo sto sam ga uključio a on opet počeo da zvoni, pogledam ali broj opet nepoznat.
Otvorim ja liniju a ono isti scenario kao gornji, al’ mi ono pitanje: “Da li vam fale pločice?” paralo uši i nikako se nisam mogao setiti, stalno sam mislio da me neko zeza.
Zazvoni on i treći put:
- Haloooooooo!!! – derem se ja kao idiot.
- Dobar dan ovde stovarište, da li vama još uvek fale pločice?
UH, ja se tad preseko i setim se da sam dok sam radio one pločice zafalilo par komada i da sam dao broj u slučaju da nadju tih par komada u magacinu negde.
- Jao, izvinite za onaj ispad sa daskama, – krenem ja da se vadim što sam se drao – ali ja sam pločice našao i završio posao.
- OK, a koje vam daske fale? – lele ubio me taj glas i pitanje u pojam.
Sad mi kefalo radi 300 na sat i pokušavam da shvatim da li me taj sa druge strane zeza ili je neka plavuša koja zaista nije ukapirala moje reči. Aj’ sad da se probam izvaditi a da ne primeti da meni stvarno fale daske u glavi:
- Ma trebalo bi mi jedno 5 bukovih dasaka ali da nisu kraće od 6 metara.
- Uh, izvinite ali mi držimo isključivo čamovu dasku, probajte na neko drugo stovarište. Dovidjenja.
- Dovidjenja. – spustim ja slušalicu i počnem se sam sebi smejati koliko sam ja skot.
Dug je ovaj subotnji dan, ko zna šta će se još do uveče desiti
Ako niste shvatili ko mi je juče bio u goste, treba da se stidite. Znate valjda kome se ovakve stvri redovno dešavaju.
Zmajček, dobro jutro !!!!
Objavljeno: 08.07.2007
Svrstano u: Društvo, Gosti | 12 komentara
Tags: Telefon, Uznemiravanje
Ako te zanima ova tema ...
- Upadljivo suv i debeo - 27.08.2010
- Spavajte, sanjajte …. - 17.01.2010
- Ideja nije dovoljna - 08.01.2010
- Da padneš pod šešir treba il’ da si dobar igrač il’ da si ziheraš al’ da te sere samo tako - 23.12.2009
- Ravnopravnost - 27.11.2009
- Digitalna presuda - 23.10.2009
- Stručna sprema i primena iste na terenu - 03.10.2009
- A sad malo po učiteljicama … - 30.09.2009
- Opština Bor by RainDog - 25.06.2009
- Slučajni uzorak - 15.06.2009
Komentari
Članak je objavljen 08.07.2007 u 11:21 am i svrstan je u Društvo, Gosti. Dostupan je RSS 2.0 feed za komentare. Možeš da ostaviš komentar, ili trackback sa svog bloga.





hahahaha
ubih se od smeha
i dobro, što nećeš čamove daske, kad ti čovek lepo nudi?
Dobro jutro
Jao sto mi je lepo ovdi kod tebe na jezercetu hihi
Ivana,pa camove daske brzo trule
A poenta je bila i u duzini dasaka ali srecom da plavusa nije ukapirala lol
Dobro jutro Zmajček
Pa to samo da ti pokažem kako je bolje na jezeru nego na reci. Trebalo bi češće da svraćaš, a i drvene gradje ima kolko hoćeš
Dobro mi došao
Jel znas de ce nadjes daske od 6 metara, pa jos bukove….
nigde pa ni tamo
Zato sam i rekao ti lol
Imam ja daske od 12m al kad ih produzim 6x…
Javi se, ofarbacu se u plavo ako to budes zeleo…
Uh šta sam ja sanjao noćas… ortaci su me ubili mojim katanama….. qq…
Jao! Odmah sam znala da je ovo Zmaj pisao! To se samo njemu desava!
A.B, mislis,samo meni mogu daske da zafale ? lol
Dok smo kod mojih imali staru centralu, broj telefona skladišta gradjevinskog materjala “Razvitak” je bio sličan našem kućnom broju. Najviše od svega na svetu sam mrzela kad me probudi zvonjava i glas sa druge strane:
- Jel’ to Razvitak?
nekad je doduše bio, pa smo na lageru imali sve što bi poželeli sa druge strane žice, a nekada bi pomenuli familiju …
AB dešava se svima, ali niko ne ume to tako lepo da napiše i opiše kao Zmajček
A sta cu kad sam zivopisan