Buđenje!

Znate šta je tuga? Verovatno znate, svako od nas je osetio na svoj način bar jedanput u životu. Meni je trenutno jako TUŽNO što ovaj tekst koji je objavljen pre više od godinu dana “stoji” i dalje.

Tužno, da tužnije ne može biti!

Pročitajte ga, vredi.

Krajnje je vreme da se neki od nas probude!

Misao nastala kao posledica događaja od životnog značaja za sve nas i velikog broja komentara vezana za njih.

Ja mislila generacijski problem, a ono problem generacija

Godinama unazad, gotovo od trenutka kada sam postala svesna sebe same, što zbog naravi koja je genetski već kodirana, što zbog neodobravanja da neko padne u iskušenje da me poredi sa starijom sestrom ili još grđe drugaricom iz odeljenja, što se moram priznati dešavalo bar 10 puta na dan, bila sam i ostala do danas ’’buntovnik bez razloga’’.
Sećam se trenutka kada mi je otac rekao da ću od svog života napraviti pakao, ako ne naučim da prećutim, i da prestanem da ispravljem ’’krivu Drinu’’.
Zbog svih, nazovi okolnosti, ja sam i dan danas, daleko veći nego ranije, ’’borac za razum’’.
Da vam pričam svoju životnu priču, bilo bi smorno i meni da pišem i vama da čitate, sigurna sam. Da vam izdvajam sekvence iz života tek tada niko neće shvatiti suštinu, i ličiće sve to pomalo na predstavljenje nove političke stranke ili koncepta političara pred konferenciju za štampu.
Da, već vas vidim da se pitate čemu sve ovo?
Ovo ne bi trebala da bude konstatacija, već pitanje svima, ali baš svima koji budu naleteli na ovaj tekst. Ne zanima me lično, šta ste po profesiji, šta radite, koliko godina imate, da li ste muškog ili ženskog pola, da li ste pripadnik neke političke opcije, simpatizer neke od njih, ili apolitični (to je jako moderno u poslednje vreme, pa sam morala i to da naglasim), ne zanima me ni gde živite, ni koliko para imate, ni da li imate dece ili ne, ni da li ste imali priliku da overite pasoš na nekom graničnom prelazu ili ne, verujte mi ama baš me ništa od toga ne zanima.
Zanimaju me obične stvari o vama.
Da li tačno znate šta želite da uradite u svom životu?
Da li uvek kažete ono što mislite, čak i u situaciji kada svi oko vas razmišljaju drugačije?
Da li na pitanje ’’zašto’’ odgovarate sa ’’eto zato’’ ili ’’zato što…’’?
Da li mišljenje o nekome gradite tako što gledate šta radi ili šta priča?
Koliko ste spremni da žrtvujete da bi postigli svoj cilj?
Da li biste pogazili svoje principe i zbog čega?
Da li trpite kada ste žedni i koliko dugo?
Da li ste uistinu toliko nezadovoljni koliko pričate?
Da li ste adekvatno plaćeni za svoj rad?
Da li ste dobili realnu ocenu na ispitu?
Da li ste svesni koliko ne znate?
Kada bi vam ponudili da budete Predsednik Opštine da li bi ste prihvatili ponudu?

Ako ste uspeli da pročitate sva pitanja do kraja, svaka Vam čast, eto čak i ne morate meni da odgovorite na njih, samo Vas molim da bar odgovorite sebi, pa onda mirne savesti
počnite da ŽIVITE !

10 thoughts on “Buđenje!

  1. Tuga je ono sto vidim svaki dan u ocima onih koji me okruzuju a znam i razlog i ne mogu im izbiti iz glave da nemaju razlog za tugu.
    Tuga je u stvari svuda oko nas jer zivimo u takvom svetu.
    Tvoj text sam kod Raina citao vice puta od dana kad je postavljen ali nisam imao komentar jer uvek kad bi hteo da iskomentarisem bi se pojavilo je s par pitanja kao komentar,a i sam text je sacinjen od suvise teskih pitanja.

    Ostavi se bar ti tuga na danasnji dan.

    SRETNO TI BADNJE VECE!

  2. Mislim da je veoma vazno, bas kao sto si ti napravila, napisati jedan set pitanja, kojim se treba vratiti sa vremena na vrijeme. Cisto, da se napravi neka vrsta statusa, pobaca i zamijeni sve sto remeti klizno stanje i stoji kao prepreka.
    Pokusala sam da odgovorim na pitanja. Primjetila sam, na neka sam imala potpuno jasan odgovor, za neke mi je trebalo bolje oslusnuti sebe, a za neke sam shvatila da je u redu da covijek nije perfektan i da je cijelo vrijeme u procesu, formiranja i celicenja sebe. Jedno je ipak jasno, …… pravac!

    🙂

    I…

    Mir Boziji, Hristos se rodi, Suske!

  3. Vaistinu se rodi Afrodita 🙂
    Daće Bog da mi ova godina bude dobra, kao što si ti 🙂

    Potrebno je povremeno da se preispitamo, i vratimo, ako smo malo skrenuli, na pravi put. Put za nas najbolji.
    Imam osećaj da su mnogi od nas zaboravili svu muku i nedaće iz prošle decenije.

Leave a Reply to zmajcek Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.