Stručna sprema i primena iste na terenu

Diplomirala sam 1995. godine na Tehničkom Fakultetu u Boru, Beogradski Univerzitet, smer Neorganska Hemijska Tehnologija.

Kada sam upisivala, Statutom fakulteta, te studije su trajale 4 godine. U međuvremenu je dodat i 9. semestar i dodata još nekoliko ispita, a ispiti koji su se polagali pojedinačno na različitim godinama, na primer odbrana 1 i odbrana 2, marksizam i sociologija, francuski 1 i francuski 2, nacrtna geometija, tehničko crtanje i mašinski elementi (3 u 1) spajani su u jedan ispit.

Na kraju, kad me neko pita koliko ispita ima taj tvoj fakultet, ja ne znam da mu kažem. Ako se računa svaki pojedinačni izlazak, svaki kolokvijum, pismeni i usmeni, a bilo je svega toga jer je Tehnički fakultet u pitanju, stigla bih do stotke da ne trepnem.

Nakon završenog fakulteta, svaki normalan diplomirani inženjer može da bira gde će primeniti ta svoja stečena znanja. Mali broj diplomiranih, sa višim prosekom ocena, ne ocenom na odbrani samog diplomskog rada, su uspevali da se zaposle na fakultetima ili Institutima, sticali diplome Magistara ili Doktora nauka.

Mnogi nisu nastavljali studije, već su tražili pogodna mesta da primene stečena znanja na terenu.

Ja nisam očekivala da se zaposlim u apoteci, dakle znala sam gde ću moći da radim sa diplomom koju imam.

I tu počinje problem.

Moj diplomski rad je bio ispitivanje elektrodepozicija bakra u sulfatnim rastvorima sa bakarnim prahom kao trodimenzionalnom elektrodom. Ispitivanje koje je imalo za cilj ispitivanje i povećanje iskorišćenja “pretvaranja” anodnog bakra u katodni od koga se dalje prave bakarne žice i ostale legure.

Eksperimenti su trajali 6 meseci. Analiza istih još jedno 3 meseca. Tehnički deo crtanja grafika, pisanje i ostalo je trajalo još par meseci.

Dakle na onih 9. semestara se može dodati još 12 meseci izrade diplomskog.

Ko želi može da sabere i da kaže koliko zapravo traju studije.

Čitam kod Dragana, mada sam odavno u toku, da će se stručne spreme predifinisati, i da pojednostavim, ja bih umesto zvanja “Diplomirani inženjer” dobila zvanje “Master”.

OK.

Šta je zapravo problem?

Kada sam konkurisala za posao u firmi za koju sam praktično radila istraživanja, pošto je u našoj državi sve regulisano politikom, a bilo naročito u to vreme, na posao sam morala da čekam više od tri godine. Za to vreme su se zaposlili svi oni koji su imali bolji prosek, bolju partijsku poziciju i “tatu”.
Ti i takvi su se zaposlili i na boljim radnim mestima, na primer u razvoju firme, gde bi obično trebalo da sede ljudi koji su proveli bar 10 godina na terenu i koji znaju u kom bi pravcu trebao da ide razvoj samog preduzeća, zatim u komercijali, investicijama, ekonomskim ili kadrovskim slubama, tačnije svuda gde ne bi morali da budu vezani za proizvodnju i za direktnu primenu stečenih znanja.

Nakon te tri godine uredno sam dobila poziv za sistematski pregled, što je praktično značilo da sam dobila posao, bar da odradim pripravnički staž, u firmi za koju sam radila istraživanja.
Moram da napomenem, da je rad bio izuzetan, da se pojavio u nekoliko zbornika radova i da je moj profesor sa njim obišao čak i Kinu. Važan detalj kada se pogleda sa ove distance. Kina je sada naveći potrošač bakra.

Kada sam završila sve i kada sam se u utorak, javila radniku za rešavanje kadrovskih pitanja, neko je odlučio da ja ipak ne idem u elektrolizu već moja koleginica, bez obzira što joj diplomski rad nije imao baš nikakve veze sa tom firmom, a ja ovde gde sam sad.

Šta dalje?

rezDa, bila sam razočarana, ovde su me dočekali na nož, tadašnji Upravnik je bio smenski majstor koji je iz radnog odnosa uspeo posle 15 godina da postane inženjer.

Nisam se predavala, počela sam da “ulazim u štos” i da postavljam pitanja, da tražim projekte, dopune projekata, šeme, jurila ventile, rezervoare, gasovode i sve ostalo što je vezano za ovaj proces.
Nimalo nije jednostavan, odmah da kažem, ali, ako neko želi da savlada može.
Tako sam mislila tada. Učila, uključila računar u sve to, radila eksperimente, dokazivala, ispitivala i pkušavala da promenim i predupredim bar nešto.
Nešto sam uspela, malo i onda shvatila da “dalje neću moći”.

Moje kolege su bili i sad su, diplomirani hemičari, metalurzi, inženjeri gumarstva.
I ja ne volim da generalizujem, i jako mi je teško što moram da preskočim imena i prezimena, ali oni koji će čitati i koji znaju o čemu pišem će se lako pronaći.

NIKO ne radi inženjerski posao. Inženjeri su smenski majstori i nadzornici. Jure radnike da rade, da ne piju i da dolaze na posao.
Sada da se testiraju svi zaposleni, posao ne bi dobili njih 20 od 100 zaposlenih. (a od ukupnog broja radnika, 5000, 20% je samo 1000 i taman, ako se ja pitam)

Ne može niko posle 11 godina radnog staža da ima elana da radi kako treba, jer nema uslova, bez projektne dokumentacije,  ne može da primeni apsolutno ništa što je naučio, jer su oni koji vode firmu i kompletan gigant zapravo “stare garde” kojima nije cilj unapređenje i primena već nešto sasvim, sasvim drugo.

O zastareloj Tehnologiji neću ni reč.

O uvođenju novih tehnologija od strane “stare garde” neću takođe ni reč, mobilni telefon je VRH svih vrhova.

I kao odgovor na ovde postavljeno Draganovo pitanje, meni je sasvim sve jedno da li ću biti diplomirani inženjer ili Master, sve dotle dok jedan običan punjač cisterne sa 8 razreda osnovne škole bude imao 100€ veću platu od moje  (ma makar imao i jedan RSD) i benificirani radni staž 2 meseca na godinu dana.
Bez obzira što će jednu cisternu da napuni 25%, jednu 80%, od zadatih 50%.
On zna! Njega štiti sistem!

Neka država i definiše stručne spreme, ako ne definiše svoj razvoj i ako ne razdvoji znanje od neznanja i napravi strategiju za obrazovanje visokoškolaca po potrebi, džaba nam je sve.

Nadam se iskreno da će bar naša deca imati više sreće.

14 thoughts on “Stručna sprema i primena iste na terenu

  1. Pomenuti tekst na mom blogu je u vezi samo sa stručnom spremom. U samom tekstu sam dao linkove na tri druga teksta (“Alarmantna situacija u školstvu”) koji se bave tematikom koja je i tematika ovog teksta – znanje vs. zvanje.

  2. Hm, linkovala sam dobar tekst. Prvo zato što sadrži veze ka “Alarmantna situacija u školstvu” 1, 2, i 3, a drugo zato što ljudi, (koji će ovo pročitati), jedva čekaju da postanu Master, i da pojma nemaju čemu bi to moglo da im služi, kad svejedno ne rade posao za koji su se školovali.

    Ovde je više tema, zašto država ne koristi kadar koji već postoji?

    Sve ostalo sam samo pomenula, ovo je ipak prikaz stanja sa terena u konkretnom slučaju.

  3. …cini mi se da bi tvoje kolege s posla rekle cuvenu: Slaba ti rakija !!
    Nadam se da ce neko od njih procitati ovaj teks, da ce sujeta proraditi pa makar se neko komentarom oglasio…

  4. Jao Bože, samo mi se još više smučilo sve. Stvarno ne znam u čemu da nađem osnov da će našoj deci biti bolje? Da ne idemo dalje od osnovne škole, sve znaš i sama. Užas.

  5. …a ti što će da pročitaju, pa da se svete. Oni ništa i nemaju da kažu na ovakav tekst, jer si 100% u pravu, a oni su toliko niski da samo mogu da budu zlobni.

  6. @Deda – moram da prokomentarišem i ovo “slaba ti rakija”.
    Ne govorim ja ovde o napredovanju u poslu, to je sasvim druga tema. Govorim o tome da nijedan inženjer ne radi svoj posao. Dakle ako sam ja Tehnolog, moj posao bi bio poboljšanje iskorišćenja, smanjenje emisije gasova, veća proizvodnja … a ne nikako jurnjava da li su mašinci uradili svoj posao, da li su treća lica uradila nešto, da li se ovaj napio, što nekog nema na poslu ….

    Strašno je života mi.

    @Charolija – Uglavnom nemaju šta da dodaju, ali dodaju. O diskriminaciji neću ovoga puta.
    Evo jedan primer šta se radilo.
    Ovu našu fabriku pravili Nemci. šeme postoje sve po propisu.
    Odem na licu mesta, ne mogu da pronađem agreagate sa šeme.
    Pitam gde su?
    Kažu sklonili ih.
    Pitam ko?
    Kažu mi.
    Pitam gde je izmena i dokaz da je sad tako bolje. Ko je to dokazao.
    Kažu nema. Ali je bolje.
    Pa kako ja sad da znam šta se dešava ovako ili onako.
    Kažu nikako.
    Onda se sakriju, pa meni u inat pokušaju da pokriju dokumentacijom.
    I odustanu posle 2 dana, jer vide da veze nemaju sa svim tim. Treba da se računa. Treba da se crta. Treba da se ZNA!

    I to tako teraju već 30 godina.

    Strašno je.

    A decu ćemo u pevače/pevaljke, oni njabolje prolaze. Shvatila sam. 🙄

  7. Vidi ovako:
    Draganaova tema je nejasna i zato on o njoj pise. Nejasno je profesorima, studentima, svima je nejasno u nasoj drzavici, a trebalo bi svima to da bude jasno.
    Ovo sto ti pises je nesto sasvim drugo i o tome postoje knjige i knjige i nema tu nicega nejasnog. Apsolutno je sve kristalno jasno i cisto.
    Medjutim, kad se pojavim komentarom tipa: “Slaba ti rakija”… komentarom koji toliko bode oci, para usi i ubija na mesto, totalno je sve jasno i tebi i meni isvima sa ovog podneblja i svi ce ga razumeti . Ljudi poput tebe i mene ce ga razumeeti na uvredljiv nacin jer nama nije potrebna rakija pored znanja, iskustva, rada i profesionalnog odnosa prema svemu gore. Ljudi koji su gmizavci a ne ljudi, koji nemaju ni znanja i nicega prosfeionalnog, likovace zbog ovog komentara i uzivace u njemu. Neki drugi gmizavci ce zbog istog komentara da kupe jaku rakiju ali ne i dobru knjigu, pa ce sutra pokusati da kao i ovi gmizavci da krce sebi put nerada i javasluka, anarjihije i svega sto dovodi do rasula jer to njima odgovara. Odgovara im da kukaju na sve zivo i da nista ne rade, da se sutra zgrazavaju nad svojim radnim mestom jer ce ga izgubiti, da ogovaraju, namestaju i panjkaju svoje najblize kolege kako bi se sefovima uvukli u guzicu zbog boljeg resenja ili jednostavno zbog toga sto ce imati benefite.
    Ali niko nece razumeti ovu tvoju pricu iz ugla da treba da se osavremenjavaju, da se edukuju , da obnove gradivo, da unaprede postojece, da uvedu novine , da poboljsaju svoje uslove rada, da poboljsaju proizvodnju i slicno.Oni to rade rakijom figurativno i bas njih briha o onome sto ti pricas, sto Dragan zeli da razjasni…
    I neka citaju, a voleo bih da se neko oglasi pre nego sto krene da pljuje i panjka sve ovo. Voleo bih da procitaju jednu knjigu o upravljanju kvalitetom u proizvodnji, pa da razmenimo misljenja, ne vezano za njihovu diplomu i status u firmi.
    Zajebana je ovo tema. I veruj, nije ovo samo kod tebe u firmi, ovo je nasa Srbija, hteli to da prinamo ili ne. Uostalom Srbija je i postavila direktora i Upravni odbor u tvojoj firmi, znac da oni zdusno odobravaju svaki potez rukovodstva…

  8. Znam da ću ovim komentarom izazvati burne reakcije onih koji su tamo negde, u inostranstvu stekli svoje diplome, ili su ih kupili, ali…

    Naše školstvo je oduvek imalo širinu, tako da je čovek koji završi srednju školu, višu, ili fakultet u bivšoj Yugi, imao i znatno više znanja iz mnogih oblasti koja su obrađivana tokom školovanja, za razliku od mnogih koji su svoje diplome stekli čak i na svetski priznatim univerzitetima. Znam mnoge ljude koji su “tamo negde” stekli svoje diplome (jer su imali tate moćinke koje su sve to finansirale), ali su ipak ostali “tutuk-duduci” za sve drugo, osim onoga što su tamo zaista i učili. Brane se time da su na takvim univerzitetima stekli mnogo znanja iz usko-specijalističkih oblasti, i da su time postali svetski priznati stručnjaci baš iz tih oblasti. Ovde se učilo sve to, i još ponešto, mnogima nevažno, i baš su zato naši ljudi, koji su odlazili u svet, bivali priznati i poštovani stručnjaci. U mnogo navrata sam bio prisutan diskusiji o običnim stvarima, ljudi koji su svoja znanja stekli u inostrasntvu, sa našima odavde, i čudio sam se njihovim stavovima, ali i bahatom pametovanju, po pitanju stručnosti. Dobro, slažem se da je tehnički i tehnološki napredak u mnogim zemljama daleko ispred nas, takođe se slažem da imaju mnogo više institucija u kojima zapošljavaju svršene studente, da bi svoja znanja mogli da iskažu naučnim radom u raznim institutima i laboratorijama, ali svega toga ima i kod nas, još samo da počnu i da služe u tu svrhu i da ne zapošljavaju “tatine” sinove i kćeri, već da uposle one koji su zaista željni rada i dokazivanja u poslu.
    S druge strane takođe poznajem i mnoge nesvršene studente, koji su fakultet napustili baš zbog mita, korupcije, ali i zbog tatinih sinova i njihovog ponašanja. Ti, takvi ljudi i danas daju privatne časove studentima, apsolventima raznih fakulteta, pišu diplomske radove i debelo ih uče kako da ih odbrane, pa čak ih i pojedini profesori pozivaju da im inkognito razjasne kako su došli do pojedinih rešenja.

    Dakle, diploma nije sve u životu, ima nečeg i u znanju!!!

    To znanje ne može niko da ti oduzme i uvek ću više ceniti takve ljude, nego nabeđene stručnjake, a naročito one koji mašu kupljenim diplomama i nikad se nisu potrudili da nešto i nauče u životu!!! A takvih je mnogo, naročito na političkoj sceni.

  9. @Charobna – već naglasih da mi je jako žao što ne mogu da pominjem imena.
    Ako ih pomenem i recimo kažem da Petar Petrović nije dolazio poslednjih 5 godina na posao, i da ga je sve to vreme pokrivao Mika Mitrović mogu slobodno da kažu da lažem.
    Jer dokaza nema.
    Petar Petrović ima urednu osmicu za taj dan.
    Mika Mitrović može da kaže da on nikada ne bi dao nekome osmicu a da nije bio prisutan.

    Ovo je moguće dokazati na licu mesta.

    Inspekcijom.
    Koja “ne postoji”.

    Iako svi znaju sve, niko o tome ne govori.
    Pljuje se samo po onima kojima je “slaba rakija” ili nemaju “tatu” i dobru političku značku.

  10. Bilo bi dokaza, ako bi se nekom od takvih radnika desilo nešto u vreme (saobraćajka, bilo kakva povreda, ili da naprave neko krivično delo za koje bi bio otkriven) dok su trebali da budu na radnom mestu! E, onda bi odgovarao i onaj koji mu je to i omogućavao.

  11. @Armagedon – ja verujem da ti ceniš znanje, veruj mi da i svi ti koji ga nemaju takođe ga cene.
    Dobro znaju ko može šta da uradi, tako da, da bi odradili posao oni angažuju one koji znaju, za šuške i neki poklon oni su u igri sa onima koji im se uvlače. I najveći im je problem kako da te koji znaju što više satanizuju, uslove nečim da ih drže u šaci, time da obezbede isvoje pozicije i svoje vanredne prihode.

    Ja tačno znam na koga misliš, ali niti mogu ja, niti možeš ti da procenjuješ njegovo znanje jer nisi lekar.
    Oni koji treba to da procene jednostavno ne žele, jer imaju neku korist.

    Nije dovoljno ni umiranje pacijenata.
    Ništa nije dovoljno, i to je ono što me plaši.

    @Deda – ja to “slaba ti rakija” čujem bar 3 puta dnevno, i iskreno da ti kažem povraća mi se od nje.
    Kad čujem “rakija” muka mi pripadne iz momenta.
    Ovde dodovoravanje i krene sa čašicom što na poslu, što posle posla u kafani, što u garažama, slavama i preslavama.
    Pa šta da kažem kad ljudi na slave obavezno zovu trenutnu vodeću garnituru.
    Ja to ne mogu da shvatim.
    Nije mi jasno.
    Šta će meni u kući moj šef, koji je dobar isključivo za izbegavanje?

    Široka je ova tema …

  12. @Armagedon – I to bi se pokrilo ako je isti šef u pitanju.
    Ili bi se optužio onaj, obično sekretarica, da je pogrešno uneo.

    Nema terije da se dokaže ako NIKO to ne želi.
    A do toga ne bi dolazilo da prvo ima svest taj zaposleni, a potom i njegov šef.
    A čim ima više ljudi onda je pokrivanje jače, jer obavezno tonu više ljudi pa se čuvaju.

    Pa šta da pričam, evo pre neki dan je rađena “nova sistematizacija” po 18 put, i opet su ostavili snajku jedinu u fabrici kao šefa, i to u fabrici koja ne radi od marta 1999. godine, koja i fizički više ne postoji.
    Na predlog da se to radno mesto ukine, šef je rekao da to niko do sad nije rešavao pa neće ni on.

    Šta tu ima dalje da se priča.

    A da ta fabrika ne radi zna i Dinkić.
    I šta onda? – Ništa!

Leave a Reply to Deda Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.