Trica i pomalo kučina

Te 2006. godine sam verovala
u ovaj blog

i u sebe.

2007.  sam upoznavala ljude
kroz njihove blogove
kroz komentare na ovom blogu
kroz vanblogovsku komunikaciju
i verovala više
u ovaj blog
u sebe

i u ljude.

2008. godine sam mislila
da smo svi lepi i pametni
liberalni, aktivni, vredni
i
očekivala sam mnogo
od ovog bloga
od sebe

i od ljudi.

2009. sam počela da se budim
i shvatila
da nismo svi lepi i pametni
niti smo svi liberalni i iskreni
a najmanje smo svi aktivni i vredni
shvatila sam i
da ne poštujemo tuđa prava
i tuđa mišljenja
da smo sujetni i bezobrazni

i prestala sam da verujem

u ljude.

Posle tačno TRI godine blogopatnji
verujem opet
i jedino
u ovaj blog

i u sebe.

p.s. Muziku ćete naći, na kraju desne bočne trake na početnoj strani ovog bloga.

24 thoughts on “Trica i pomalo kučina

  1. Super Deda!

    Ti znaš o čemu pričam …

    A ja znam da je svaka reč u prethodnom postu dokazana …

    a razočarenje preliva …

  2. Pa to i nije tako lose, mnogo je onih koji ne veruju ni u sebe. O blogovima da ne govorim. Ali bi sve nas vrlo rado naterali da verujemo.

  3. @Afroditta – Hvala ti! 🙂

    @Zorane M – Hvala ti. Veruješ samo u moj blog?

    @zelenavrata – Tebi, zašto tebi ne bih verovala? Ti me nisi izneverila?
    Govorim o ljudima sa kojima sam općila i vanblogovski i potpuno se razočarala u iste.
    Na ovom blogu se pisalo o njima.

    Ne smem da verujem, ne smem da očekujem
    Čak ni naslov nije korektan, ali sam toliko razočarana ….

    @electrasdreams / @zmajček / @Deda – Hvala vam 🙂

    @Mahlat – Pa, stvarno i nije loše.
    Samo mnogo je teško kad si u društvu sam. Lakše mi je bilo 2006.-te tada nisam znala ovo što sada znam.

  4. Dovoljno je da verujes samo sebi. Sve dok tvoj zdrav razum nisu pomutili usponi i padovi i dok si svoja, svaka napisana rec ce da vredi. Tebi, a i drugima do kojih je stalo.
    Sreca pa sam ja s iluzijama rascistila pre ozbiljnog blogovskog staza, pa sad nista (valjda) ne moze da me saceka iz kukuruza 🙂

  5. @bedno pisakralo – ako mi veruješ i ja sam verovala da sam sa iluzijama raščistila, zato me valjda toliko i boli.
    Moja vera u ljude, bezrezervna, me je dovela do velikog razočarenja.
    Data reč je za mene sve.
    Dogovr takođe.

    I onda se probudiš!

    Zašto sve mora da se pokvari?! …

  6. Pravo da ti ka’em, nije losa faza dok verujes “da u radio zivu mali ljudi” 🙂
    Al’ ako ne mozes, onda ni “svoja na sopstvenom blogu” nije losa alternativa!

  7. @drnch – e, a zamisli mene ovako matoru, kad se još i istraumiram da se ti “mali ljudi” mnogo pate, a ja uživam slušajući muziku.

    Rekoh ti onomad, taman pomisliš “oni su ti” i onda te zatrpa sneg, ladan, beo i mokar.

    žasU!

  8. Cestitam! Zelim ti puno lepih trenutaka i mnogo manje razocarenja. Meni je bas lepo od tvog blogovanja 🙂
    I izvinjavam se sto kasnim (kriva je farma, mnogo je dobra za “ne misliti i ne nervirati se” 🙂 )

  9. Kasnim, uveliko kasnim sa cestitkom.
    Zao mi je sto te zaticem u takvom “svodjenju racuna” oko trogodisnjice.
    Ako je za utehu dobro je da jos verujes sebi i ovom blogu.

    Budjenje ume d a bude jako bolno i konfuzno.. desilo mi se pre neki dan , ali ne bih o tome, nije vezano za temu.


    Drzi se Suskava.

Leave a Reply to jelenaartpoezija Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.