Disharmonična dezintegracija

/to nikome na pamet neće pasti da gugla/
/moglo je i prostije, ali bi me onda svi razumeli/

I zapravo, to su one male stvari koje prikazuju karakter čoveka.
Njegovu snagu, njegove slabosti, njegovu sujetu i njegov odbrambeni sistem.

Ljuljanje na sopstvenim nogama zna da bude vrlo opasno, na tuđim to je hrabrost dostojna divljenja, samouverenost ili na žalost samo neizmerna glupost.

Onda kada si potpuno siguran u sebe i kada misliš da postojeće stanje harmoničnog ljuljanja ne može niko da poremeti, obično se dešavaju neočekivane stvari koje to blaženo stanje pretvaraju u pravu buru.

Poremećaj harmoničnog ljuljanja izazvan ljudskim faktorom

Ako si žrtva

Potrebno je utvrditi kako je poremećaj izazvan:

-Napadom na tvoj lik i delo
-Prostim uklanjanjem oslonca za ljuljanje

U oba slučaja je neophodno uraditi detaljnu analizu i pronaći uzrok.

Mogućih uzroka je mnogo, ali uzmimo za primer najblažu varijantu – tvoja neispunjena obećanja.
Ključne reči za to su: poverenje i laž.

Za obe vrste izazivanja poremećaja, a u zavisnosti od karaktera žrtve, prva reakcija može da bude bes.

-Slabo izraženo stanje besa je kad izazivač sam obrazloži uzrok

Ljut si na sebe, na okolinu, na izazivača i u tom trenutku nikada ne možeš da sagledaš stvari objektivno, važan si samo ti, posmatraš stvari samo i jedino iz tvog ugla i ne prihvataš obrazloženja. Osećaš se kao da ti je zaboden nož u leđa a nema nikoga da ga izvadi i zaceli ranu.

-Jako izraženo stanje besa

Ako izazivač ne obrazloži uzrok svoje akcije i umesto konstruktivnog razgovora dobiješ samo ćutanje. Nisi u stanju uopšte da počneš sa analizom, ne možeš da predvidiš dalje korake izazivača, čak ne želiš ni da pitaš izazivača – „zašto?“

U zavisnosti od karaktera žrtve, a sada već i njegove pameti moguće su različite reakcije:

-Osveta

Načina ima milion, ako si mudar, razmislićeš i sagledati sve moguće negativne reakcije koje bi time mogao da izazoveš, pa ako uvidiš da si jak i da možeš bez posledica da dezintegrišeš agresora na tvoju harmoniju, ne čekaš ni tren, napadaš svim što imaš i što nemaš, i ostvaruješ svoj cilj dezintegracije jedinke do atoma.

Ako vidiš da ćeš u burnom moru potonuti, počinješ da plivaš leđno, što mirnije, besan zbog svoje nemoći da progutaš to nemirno more i dočepaš se nekog oslonca za ljuljanje.

Ako si pak dovoljno velika budala, da ti osveta postane svrha, onda si Bog i možeš sve.

-Prihvatanje stanja stvari

Gotovo nemoguća misija, zapravo, moguća jedino kod onih kojima nije stalo do stanja uljuljkanosti i koji shvataju da svakoga trenutka u životu treba da budeš svestan i sebe i okoline i da stalno realno gledaš koja je zapravo tvoja pozicija u njoj i šta možeš da očekuješ od nje.

Ako si izazivač

Potrebno je da si svestan sebe. Da znaš koje su ti pozicije, ko su ti prijatelji a ko neprijatelji, kakve su moguće posledice tvoje akcije. Ako nisi svestan sebe – pojede te mrak i ti više ne postojiš.

-Znaš uzrok i znaš šta želiš da postigneš.
-Praviš plan na osnovu sagledavanja svih mogućih reakcija (Napad ili izmicanje oslonca)
-Postupaš po planu

Ako si napao lik i delo najverovatnija reakcija je protivnapad i moraš da imaš dobro oružje da se braniš sve dok borba traje.

Ako si izmakao oslonac, u zavisnosti od karaktera žrtve koju dobro poznaješ i predvideo si sve njene moguće reakcije, naoružaš se strpljenjem, argumentima i boriš se – do kraja!

Analiza prilagođenja svim mogućim stanjima svesti razumnog ljudskog bića, važna za sva naša ostvarenja, i primenjiva na sve moguće životne situacije počev od kupovine bajatog hleba dok ti ga prodavačica prodaje kao „vruć i mek ko duša“, pa sve do ljubavi.
Ostvariva stoprocentno ako nije uslovljena vremenom.

Mnogo je bolno saznanje da nisi Bog.

/slika preuzeta odavde/

11 thoughts on “Disharmonična dezintegracija

  1. Od celog teksta , osvrnucu se na ovo zadnje. Ne na poreklo slike nego na saznanje da niko nije Bog.
    Kako je bolan taj trenutak za pojedince koji zaista veruju u takvo svoje stanje… Toliko bolno da je to tragi komicno, bolno a nekada i previse smesno, zavisi od osobe koja se tako ponasa.
    Najzalosnija stvar u celoj prici sto zaista postoje osobe koje su umislile ili su pak sigurne da su Bog. Neverovatno ali je tako. Neke su na lecenju, a neke se jos ne lece, ali su blizu … Tuga i jad.

    ps. naso sam te preko Blogotka 😛 😀

  2. Sta te napalo da ovo ispises? Previse mi strucno…ono sto ja znam iz psihologije je da se karakter menja, temperament je jedino nepromenjiv kod svakog coveka, tako da…ima nade da menjano sebe, jer druge necemo moci. Niko nije Bog…i mene je to bolelo u nekim situacijama.

  3. Samo sto neki to nikad ne saznaju i onda nastane neki ovakav tekst.

    Ali, na kraju, biti bog samom sebi je ipak nesto. To sto ”te” drugi posmatraju kao zrnce peska je njihova stvar. Stojis sa strane i tuzno se smejes…

  4. @Deda

    ps. naso sam te preko Blogotka 😛 😀

    Al’ nisi guglao 😉

    @zelenavrata
    Ma samo sam trenutnu situaciju i svoja razmišljanja na temu uopštila i bacila na papir. Ovo su samo crtice, razrada tek sledi, samo mislim da je neću pisati.
    Ja odavno znam da nisam Bog, mislim nisam tako ni vOspitavana, tako da mi je čudno zapravo kad gledam ljude koji su zaista ubeđeni da to jesu.

    @Mahlat

    Samo sto neki to nikad ne saznaju i onda nastane neki ovakav tekst.

    Pazi, njihova gornja granica je da im je neko rekao da nisu Bogovi, i odakle mu to pravo da im to kaže, jer oni jesu, to je aksiom, po njihovom viđenju stvari, a zapravo im to drugi omogućavaju, te otud i STRAŠNE reakcije ako im to neko saopšti.

    Ja odavno okolinu posmatram sa strane, ne mogu čak ni tužno da s emsejem, i dalje se čudim, zato je i nastao ovaj tekst.

    @Milko
    Ja ipak ratujem sama. 😉 A ovo ću, pošto do sada nisam, pročitati. Možda mi pomogne.
    Mada nije mi pomoglo ni “Plivati sa ajkulama a da vas živog ne pojedu- Harvey Mackay”, jebiga samo sam ja izgleda to čitala u svom okruženju :((

  5. Ko moze da pomili, da je tako mocan, da se poredi sa Bogom ili nekim nad nama, koji fiktivno ima moca da u nama izazove strahopostovanje? Pa mislim samo oni neostvareni, mali, jadni, zagledani u nesto svoje kao u iskrivljenom ogledalu. Kad mi daju ladan lebac, vracam, nadrkano i sa visine 🙂 Srategija je bitna, ali nekako ja ne umem tako da funkcionisem. Lajem ko ker na te sto su umisljeni, mada to cesto zna da ima pogubne posledice na sve i svasta. Da ti kazem da ih ne primecujes, znam da je tesko,al ih stavi u neki kos sa strane i gledaj kao ljigu koja ce kad tad da se dezintegrise. Btw, srecan ti danasnji dan, kako god da se on zvao 🙂

  6. @Bubo

    Ja stvarno pokušavam da ih ne primećujem, al’ ne mogu … ne uvek 🙁

    Hvala ti na željama za lep dan, bio je to 8. mart, padao je sneg …

    @Milko

    “Stilsko ratovanje” … hmmmm “Ratovanje sa stilom” …. nije loše za neki naslov 😉

  7. Ti si covek sa stilom. Ratovanje sa stilom ti bas prilici.
    Pre svega misli na sebe.

Leave a Reply to bubazlayica Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.