Sezona godišnjih odmora – Brze pošte Srbije

Da sam napisala post prošle godine, ovaj post ne bih počela rečima „Maja prošle godine …“, al’ pošto je prošlo više od godine, a leto je, a ja i dalje živim u Srbiji, zemlji talenata, kulture, čuvara prirodnih bogatstva i razlika, počeh ovaj post sa:

„Da sam …“
A nisam.
I mnogo mi žao.

Krajem maja prošle godine, odmah nakon što su nam se gosti vratili u Ameriku, poslali su nam paket sa poklonima za neke ljude koje su ovde upoznali.
Obično paket stigne nakon 20 dana, međutim ni 40 dana posle slanja, paket nam nije stigao. Pretpostavili smo da kasni jer je sezona godišnjih odmora, period vremena kojim se u Srbiji opravdava nerad.
Sezona slava, sezona novogodišnjih praznika, pa Božić, pa Uskrs, pa 1.maj … vremena za rad gotovo i da nema.

Elem, jednog lepog sunčanog dana, po povratku sa posla, na stepeništu nas je čekala komišnica sa pozivom za preuzimanje paketa. Rok za preuzimanje je bio već „davno prošlo vreme“ i normalno je da smo se začuđeno pitali otkud poziv kod nje.

Kaže ona:
– Da li znate komšinicu iz drugog ulaza? Ona žena leti nije tu, i sad je došla samo da pokupi i poplaća račune i ponovo se vraća. Kad je završila, pozvala me na kafu i pitala me da li vas znam, jer su na pozivu bili upisani ispravni podaci, i nije joj jasno što je to kod nje ostavljeno i to još u vratima.

Paket je, na sreću, vraćen. Posle 30 dana je stigao vlasnicima i morali su da ga šalju ponovo.
Mi smo naravno reagovali, ali osim praznih priča i izvinjenja ljudi koji ama baš uopšte nisu za to odgovorni, nije se desilo ništa. Na šalteru za pošiljke rekli su nam da sami treba da jurimo poštara, i da to nije njihov posao. Nisu ovlašćeni ni da kažu ime i prezime dotičnog poštara, jer nemaju uvid ko je tada radio.

Poštar i dalje raznosi poštu. Ne dostavlja pozive direktno na ruke već ih ostavlja gde mu zgodno.

Ono kad bolje razmislim, što i da ne radi tako kad mu niko ne brani, a on nema dovoljno pameti da nauči da radi ono za šta je plaćen.
Ne razlikuje čak ni jednocifrene ni dvocifrene brojeve a ni slova.

I mene sad verovatno treba da bude sramota što sam ovo napisala, jer ne znam ja kako je to kad treba da se čita rukopis šalterskih radnika.
Nauka cela i to pisanje i to čitanje!

Slika preuzeta odavde.

8 thoughts on “Sezona godišnjih odmora – Brze pošte Srbije

  1. Jednostavno je, posta i postari funkcionisu isto kao i sve ostale javne ustanove i javna preduzeca u Srbiji. Ni bolje a ni gore.

  2. Pre jedno mesec dana paket koji je trebao da mi bude uručen na vratima, nije. Mrzelo poštara da se penje na treći sprat, pa ostavio onaj papirić u sandučetu. Odem u poštu, pitam onu na šalteru zašto mi nije paket uručen na vrata i ona me ubedi da nisam bila kući, a bila sam. Bezobrazna toliko, da mi došlo da je zadavim preko šaltera. Da je ne bih davila samo joj kažem da ona sigurno bolje zna gde sam ja juče bila od mene same i da je u pravu sigurno. Ne znam razlog, ali od onda poštar dolazi na vrata i račun za struju da mi donese. 😀 Sigurno ona šalteruša nije bila neka “obična”.

  3. Walter, biće reči i o ostalima ovih dana.
    Čarobna, kod nas nema običnih službenika, svi su nečiji. Hteli smo višestranačku Srbiju – to smo i dobili!

  4. I ja očekujem jedan paket iz inostranstva i već je prošlo prilično više od mesec dana kako je poslat. Šta se s njim zbiva i gde je trenutno verovatno zna samo Bog. Svestan stroge discipline koja vlada na mom poslu (za relativno malu platu), prosto ne mogu da verujem kako neki ljudi “zarađuju” relativno dobru platu i kakva radna mesta postoje. Niti njihove šefove interesuje šta oni (ne)rade. Kompletno rasulo. Pošta, opština, bolnica, sud – raj za badavadžije svih profila i dobi. Ubace se tamo na debelu vezu i blejačina otpočinje. I još većina njih bude vazdan nadrkana i namrštena tokom svog “posla”. I šta preostaje? Da se svađamo i psujemo?

  5. Afroditta – namerno nisam pomenula ni ponovo plaćenu poštarinu iz Amerike, ni carinu, a ljudi su platili dva puta, i mi smo platili dva puta, zbog neodgovornosti jedne osobe.

    Pdutr – Proveri da se nije vratio pošiljaocu. A inače u državnim preduzećima važi pravilo, na višim pozicijama se postavljaju oni koji najmanje znaju svoj posao i najmanje žele da talasaju.
    Kada država bude rešila da reši problem, rešiće ga za 2 dana. A do tada ostaje da se dopisujemo i žalimo komšijama i prijateljima, ili pišemo po netu i upozoravamo onaj mali broj osoba koji nas čita.

  6. Izgleda da sve zavisi od same lokalne pošte. Ja 2005. godine prve tri sedmice nisam dobila NIŠTA, onda su mi stigla četiri paketa i pet čestitki odjednom. Žalila sam se, od tad novogodišnje, božićne čestitke i paketići redovno stižu već prvog radnog dana u godini.

    Sad…jednom sam slala jedno pismo u Belgiju, 2001. Vratilo mi se 2003.

    Nadam se da su primaoci poklona na kraju uživali u tome što su dobili. 🙂

  7. Iskreno, nadam se i ja. Oni nisu znali i ne znaju za probleme oko dostave, ipak su pokloni u pitanju 🙂

    A inače, sve počinje i završava se na lokalu.

Leave a Reply to Iva Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.