Priča bez kraja – 3

Gubitak voljene osobe ga nije slomio. 30 decembar 1994. godine. Dan za tugu. Tog istog dana sam otputovala, i mislim da to sebi nikada neću da oprostim, ali shvatila sam i tad, kao i mnogo puta pre, da mi je u životu ipak najvažnije da kraj sebe imam osobu koja razume sušinu života, suštinu velikih…

Read More

Priča bez kraja – 2

Najlepši period našeg druženja je ipak bio kada smo studirali, i to kada smo bili u istoj grupi. Bilo nas je tridesetak, pravo jedno odeljenje, što je inače bila prava retkost. No kako smo imali divne ministre, ili koga već, da nam uređuje školstvo po principu “ajd’ da probamo i ovo” nekoliko generacija upisanih studenata…

Read More

Priča bez kraja – 1

Mesec maj, pre ravno 20 godina i 7 meseci preko. Nisam zaboravila. I ovo je upoznavanje bilo više nego neobično. Sličnost sa predhodnim postoji, u načinu. Pitala sam se da li je moguće, ali činjenicu da su obe osobe rođene istog dana, iste godine, tada nisam znala. Možda je ta sličnost poticala odatle, ko bi…

Read More

Volim – ne volim

Volim Da volim Da šetam šumom u jesen Dobru muziku Duhovite, umerene i optimiste Da imam više od dve ponude na lageru za izbor. Ne volim Da pišem po nekom šablonu, nikad to ne ispadne kako “šablon nalaže” Samoživost i prostakluk Sujetne, razmažene, lenje, političare, lopove, lažove i predsednika opštine 40 i plus (što celzijusa,…

Read More