Generacija izgubljenih

Pripadam generaciji koja je celoga života čekala svojih 5 minuta. Sa 20 godina smo čekali da matorci nešto urade za nas. Sa 25 da se sklone komunjare. Sa 30 godina smo čekali se sklone matorci. Sa 35 smo se molili Bogu “samo da rata ne bude”. Sa 40 smo se nadali da “najbolji” iz naše…

Read More

Moram da ti kažem

Znaš šta, više nisam mačka. Ne grebem, ne predem, ne verem se po drveću. Ne sijaju mi više oči u mraku. Nemam ni devet života. Da l’ beše devet ili sedam? Nebitno, imam samo jedan. Sad sam riba. Takvu si me hteo. Eto mene tebi takve onda. Ali da prestanem da te volim na to…

Read More

Tako je govorio TITO-13

Moram da kažem da sam često bio nezadovoljan izdavačkom djelatnošću iz više razloga. Ona se razvijala dosta stihijno. Nije reč o tome da se stavi sve pod neku kontrolu, već da se osigura razvitak društva u pravcu za koji se zalaže SKJ. Pojam šund-literature kod nas još nije definisan. U šund razumije se, prije svega…

Read More

Buket za Jelenu

Pred pustom musavom uličnom tezgom zakićenom listovima koji dočekaše jesen Stojim posmatrajući te jadne, lopovske sitnice: stari sapun, ukraden ruž, razmrljano rumenilo biserna ogrlica istrošenog sjaja i videh među tricima zagubljeni buket: izgužvane latice, pogrbljene stabljike i miris što na smrt miriše Dok sam čekao Jelenu U poslastičarnici ”Bombaj” zuji limunada među praznim stolicama samo…

Read More