Okrenuh nebo da ga pronadjem.
Pojave se obrisi i nestanu
tek da nagoveste
da sam stranac.
Možda, Gde smo? Kaži … Zvuk se razdvaja, Tako ne mogu čuti
prija.
prazninu …
Okrenuh nebo da ga pronadjem.
Pojave se obrisi i nestanu
tek da nagoveste
da sam stranac.
Možda, Gde smo? Kaži … Zvuk se razdvaja, Tako ne mogu čuti
prija.
prazninu …
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
© 2006-2023.Sasvim obična priča| Designed by Suske| Powered byWordPress
BlogSasvim obična priča is licensed under aCreative Commons license Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Serbia
Published to date 427 posts and 6,138 comments.
Last blog post was published 24.05.2013and last modified on 02.02.2023.
Log in
Suske sto ne pises cesce ovako, mislim poeziju…
Taknulo me, bar mene…
Usudim se … ponekad …
Hvala Jelena, ti baš umeš da ohrabriš … 🙂
Nema na cemu, ja to iskreno od srca.
Znam, tako to i osećam …