Nema

Posle nekih reči, čovek prosto ostane nem.
Ostala sam nema.
Pred onima što govore, a nikada ništa ne kažu.
Pred onima što bezočno lažu.
Pred istinom, koja se uvlači u svaku poru razuma.
Pred sobom, pred Bogom.
Nema sam.
Za ubice, divljake, politikante, kvazipatriote, hoštaplere i proletere.
Za budale, huligane, nacionaliste, skotove i idiote.

Samo ostaneš nem.
Kao da nikada nisi govorio.

18 thoughts on “Nema

  1. Nema i ostani, što se manje opterećuješ ljudima sa tog spiska, to bolje…nema potrebe da dereš grlo i slično…uživaj u živbotu koliko god da možeš!

  2. Otprilike bih rekla sto i Punky , dosta je bilo vec deranja , i opterecivanja sa time, i tako niko ne cuje, uzivajmo u zivotu,koliko je moguce

  3. Ja sam šokirana, razočarana, …

    Pita me juče ćera

    “A mi ne idemo u školu zato što ćemo opet da ratujemo? Je l’ tako mama?”

    Duša me boli ….

  4. Ne mogu biti nem mada se cesto pitam cemu moja vika i galama kad nista promeniti necu, a glasnice mi leba donose pa bi bolje bilo da ih cuvam.

  5. A ja sam užasno besna…

    Moja je ćerka (predškolac) na zimovanju, prvi put bez roditelja 7 dana.
    Juče je vaspitačica njenu tugu i plač prokomentarisala: “ne znam odakle joj to ali me je pitala danas da li će joj roditelji biti živi kad se vrati u Beograd… ali ne brinite, razgovarala sam ja sa njom i sada je dobro”
    Malopre sam zvala, 15 minuta tešila svoje uplakano dete koje me verovatno nije ni čulo jer u pozadini sa TV urlaju ovi… ovi… ma ne znam kako da ih nazovem… A vaspitačica kaže ponovo: “Ja stvarno ne znam šta joj je”!

    Da, šokirana sam, razočarana ali iznad svega besna!

    P.S. Izvinjavam se zbog dužine komentara. Ipak sam novajlija ovde. 🙂 Zapravo, prvi put komentarišem ali čitam odavno, sa uživanjem.

  6. Ma svađam se ja, tj pričam “uživo”. Derem grlo, BUDALA.
    Ali pretnje linčom, i sve ostalo … pa zanemi čovek!

    #Firstname Lastname

    Sve te razumem. 🙁

    Nema mesta izvinjenju. Drago mi je da si se oglasila. 😉
    Dobro mi došla 🙂

    p.s. Pozdrav porodici 😀

  7. Tuga i zalost, prvo nisam htela da ih gledam, a onda sam morala jednostavno da cujem, da vidim te njuske…..bezobrazne i dokle vise…
    Nisam verovala ni usima ni ocima, sledila sam se od reci i osetila onaj strah koji sam vec jednom osetila i to uzivo……
    I ja sam samo so u moru….nazalost…

  8. Nikada do sinoc nisam pozelela da odem. Toliko me je sramota da ne mogu to da opisem. Sramota me je i pitam se dokle ja da se stidim tudjih postupaka i kako ove, ove… nije sramota. Htedoh nesto da kazem a nemam pojma sta. Ne da sam nema nego mi je glava prazna. Usporena sam od jutros i umorna, umorna kao da sam trcala maraton a na cilj nisam stigla.

  9. Gledala sam i prvo mi došlo da plačem, pa sam onda psovala, pa sam se svađala da isteram bes iz sebe.
    A onda sam zanemela.
    Zar ONAKVI da predstavljaju Srbiju?
    Zar sam bre JA to zaslužila, i čime?

  10. Моја мала рођака је плакала, “зато што ће да буде рат” а рат је видела на видео играма и телевизији. Докле више?! Мало им ратовања јебо те!!!
    “Ма није он крив, ми смо говна!”

Leave a Reply to Punky Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.