Kad se radi o borbi za čovjeka, kad se radi o prenošenju socijalističke svesti, ja bih ovdje htio pomenuti još jednu stvar. Htio bih pomeuti našu omladinu. A našom omladinom, drugovi, nije ružičasta situacija. Naša omladina je stekla veliki ugled u toku rata …. i prvih godina poslije rata je učinila velika i herojska radna djela. A zašto? Zašto što je nju komunistička partija držala u ruci i radila sa njom, zato što je imala u svom radu pravilnu orjentaciju. Ali, kasnije, naročito kada se prestalo sa radnim akcijama i kad je Savez komunista ušao u svakodnevna aktuelan pitanja naše privrede i našeg društvenog života, mi smo nekako ispustili iz ruku našu omladinu. I mi danas imamo pojavu da nam se otuđio jeda dio onih omladinaca koji su bili nosioci socijalističke misli na selu. Ti omladinci se nisu otuđili zbog raznih naših mjera u odnosu na selo, kao što su poreze i drugo. Jasno je da je na njih imala uticaja i sredina u kojoj se nalaze, jer su roditelji rođaci i drugi prenosili na njih svoje nezadovoljstvozbog raznih stvari. Premalo smo im govorili i oni su se prilično otuđili.
Najteži, ali ujedno i najzahvalniji zadatak, svakog komuniste, i našeg Saveza kao cjeline, jeste da držimo što više omladine na okupu, da joj dajemo pravilno socijalističko vaspitanje, da se borimo za nju, da je istrgnemo iz ruku raznih rekacionarnih ostataka, da je odbranimo od zapljuskivanja raznih zapadnih destruktivnih ideja i uticaja koji se infiltriraju u naš društveni život. Jednom riječju, mi moramo bdjeti nad našom omladinom.
Iz govora na VI plenumu CK SKJ, u Beogradu
13. mart 1956.
Podrum! 😛
Za sve je kriv “Rock ‘n’ roll’ majku mu bozju!
#baba
podrum!
#atol
… imperijalističku 😛